MIRODIJA

Mirodiju smo oduvik opisivali kao dva kamiona mediteranskih začina i jedan kamion ljutih paprika, sve nabijeno u malu bočicu od 100 ml. I to nije pretjerivanje. Ovo je umak koji miriše prije nego što ga vidiš.

Unutra su ružmarin, origano, peršin, dinstana kapula, vino, ocat i rajčica. Na papiru to zvuči kao recept za klasično mediteransko jelo, a ne za ljuti umak. Upravo to je bila ideja vodilja – napraviti umak koji prirodno pripada stolu, uz hranu kakva se ovdje jede svaki dan.

Okus je slojevit i pun. Začinsko bilje vodi glavnu riječ, kapula i vino daju širinu i dubinu, rajčica veže sve u cjelinu, a ljute paprike dolaze taman toliko da zagriju priču bez da je preuzmu. Slatkoća je niska i prirodna, kiselina jasna i čista, gorčina prisutna ali odmjerena, dok je slanost izraženija i daje umaku ozbiljnost i tijelo. Kompleksnost je visoka, ali ništa nije napadno – sve teče glatko i smisleno.

Mirodija ima onu rijetku osobinu da ostaje u prostoru. Miriše susjedstvo kad se bočica otvori. Miriše hrana kad završiš s jelom. Miriše pijat čak i kad je prazan.

Mirodija se najbolje snalazi uz:

• mediteranska jela svih vrsta
• ribu i plodove mora
• tjesteninu i rižota
• povrće i jela na maslinovom ulju
• svako jelo kojem želiš dati začinski, domaći štih

Mirodija nije umak koji se prilagođava hrani. Ona se prirodno uklopi.